U 7 zvoni sat. Skačem iz kreveta, pristavljam kafu, trk do kupatila da se obavi jutarnja toaleta. Dan još nije ni počeo a meni već nije dobro. Srce mi lupa, premorena sam, dok se šminkam, u ogledalu vidim jednu umornu i zabrinutu ženu koja bi najradije da se vrati u krevet. No, znam da to nije moguće. Dok se češljam, navlačim i masku srećne osobe, potapšem sebe po obrazu i kažem – idemo u još jedan dan. A tako mi se ne ide.
Sedam u kola. Gorivo na minimumu, razmišljam o računima, kreditu, o onoj gomili papira koju sam juče ostavila na stolu u kancelariji – na to danas dolazi nova gomila. Hoću li stići danas sve da završim? Poslednjih dana me bole i leđa, glavobolja ne popušta, suprug mi suptilno nagoveštava da bismo mogli malo da se osamimo a meni nije ni do čega, pa ni to intime. Jednostavno, najradije bih se spakovala i otišala negde na planinu i prespavala neke dane, ali, eto ga, još jedan problem iskače na videlo – već noćima ne spavam kako treba. Nesanica kuca na vrata. Od ovih misli koje mi se kao kaleidoskop vrte po glavi, ode i san. I tako u krug.
I tada rekoh sebi – povuci ručnu i malo razmisli. Da li je ovo sve što želim od života? Neprestani vrtlog koji me sve dublje vuče u nezadovoljstvo, ansksioznost, brigu o svemu i svačemu. Da li stvarno želim da mi dani budu ispunjeni svakodnevnim strahovima – strah od budućnosti, gubitka moći, neizvesnosti, bolesti, strah za budućnost dece… I nije samo pitanje – želim li – već mogu li ja dalje ovako? U veoma kratkom roku ću, kako kažu moja deca “da puknem”. Ima li pomoći za mene?
Ima, naravno da ima.
Već činjenica da sedite preko puta svog praktičara govori da ste voljni da opet budete gospodar svoje sudbine. Da ste spremni da skinete masku kojom obmanjujete i sebe i javnost da je sve kako treba i da se suočite sa ansioznošću i preteranom brigom i osećajem da ste dotakli dno. Te opsesivne misli koje su postale vaš stalni pratilac i koje vam i ne daju da zaspite nestaće kad prestanete da živote svoje svakodnevne strahove.
Ako tome dodamo malo Lavande da opusti misli i malo Maslačka za opuštanje mišića na dobrom smo putu. Kad postanete smireni i opušteni opet ćete biti ono što i jeste u – ratnik – ali smireni, opušteni koji se sa svojim svakodnevnim izazovima suočava hladne glave i mirna srca.