Bilo je jutro, jedno od onih kada otvoriš oči i umesto da osetiš mir, odmah te zapljusne talas nelagodnosti. Srce mi je kucalo jače nego što bi trebalo. Disanje plitko. Telo napeto. Iako nije bilo nikakvog konkretnog razloga za brigu, u stomaku mi se uvukao osećaj da nešto nije kako treba.
Zvuči poznato?
Anksioznost je vrlo lukava. Pojavi se u naizgled mirnim trenucima, dok pijemo kafu i skrolujemo vesti, dok spremamo decu za školu, dok se pakujemo za posao i razmišljamo da li će šef primetiti da nismo savršene. Ili još gore – dok uveče konačno legnemo u krevet i mozak odluči da je baš tada trenutak za analizu svih grešaka koje smo ikada napravile.
Nekada je to osećaj unutrašnje strepnje bez jasnog uzroka. Nekada su to misli koje ne možemo da isključimo. Nekada fizički simptomi – napetost u vilici, stezanje u grudima, vrtoglavica. Ali ono što je sigurno – anksioznost ne dolazi niotkuda.
Njen koren leži u svakodnevnim obrascima koje ponavljamo:
- Društvena dešavanja koja nesvesno upijamo. Koliko puta sam rekla da neću da čitam vesti jer me preplavljuju, a ipak ih iznova otvaram?
- Briga za druge, dok same sebi ostavljamo mrvice pažnje. Tu sam za sve – ali gde sam u toj priči ja?
- Perfekcionizam na poslu. „Samo da završim još ovo…“, iako mi telo već vrišti da stanem.
- Nisko samopoštovanje. Onaj unutrašnji glas koji me tera da se izvinjavam i kad nisam pogrešila.
KAKO SE VRAĆAMO SEBI?
Kada sam prvi put probala Bahove kapi, nisam očekivala čudo. Samo sam želela nešto da me makar malo spusti iz glave u telo. Prvo što sam primetila bio je Rescue Remedy, moj „SOS drugar“ za trenutke panike i preplavljenosti. Onda su došle i druge esencije, svaka sa svojim tihim, ali moćnim delovanjem:
- White Chestnut – kada misli ne prestaju ni noću, kada prevrćem svaki razgovor, svaki izraz lica, svaki „da li sam trebala drugačije“.
- Mimulus – za sve one strahove koje znam po imenu – javni nastup, novi izazov, promenu.
- Aspen – za onu neobjašnjivu strepnju koja me hvata bez razloga.
- Elm – kada imam osećaj da nosim svet na leđima i da moram da budem jaka, jer ako stanem – ko će sve držati pod kontrolom?
Ali to su samo neke od esencija. Bahova terapija nije samo uzimanje kapi – to je proces u kojem učiš da prepoznaš šta ti zaista treba. Da naučiš da si vredna mira.
A TI?
Ako si ovo pročitala i prepoznala sebe, ako si pomislila „Bože, kao da priča o meni“, znaj – nisi sama. Znam kako je to. I znam da može biti bolje.
Pokušaj sledeće:
Zapiši tri stvari koje si danas uradila za sebe. Ne za decu, ne za partnera, ne za posao. Za sebe. Ako ne možeš da se setiš – vreme je da nešto promeniš.
Probaj Bahove kapi. Ako ne znaš odakle da kreneš, javi mi se – pronaći ćemo pravu kombinaciju za tebe.
Postavi granicu. To može biti „ne“ poruci u 22h, to može biti pauza od društvenih mreža, to može biti jednostavno disanje u tišini.
I sledeći put kada osetiš onaj pritisak u grudima, kada pomisliš „ne mogu više“, zastani. Udahni. I pitaj sebe:
„Šta mogu da uradim danas da sebi budem prioritet?“
Možda će odgovor biti šetnja u prirodi. Možda nekoliko kapi Bahovih esencija. Možda samo dozvola da ništa ne moraš da uradiš – osim da budeš.
I znaj – mir nije nešto što dolazi spolja. On se gradi iznutra.
Ako ti je ovaj tekst bio koristan sačuvaj ga, ili podeli jer sigurno znaš nekog ko se bori sa anksioznošću.