Nauka danas potvrđuje ono što telo već zna:
sećanja se ne prenose samo rečima, već i ćutanjem.
Kroz gestove, pogled, krv. Kroz DNK.
Epigenetika je grana biologije koja pokazuje da naši geni nisu zatvoreni u kamen.
Oni reaguju na okruženje — naročito ono u najranijim fazama života.
Naše emocije, odnosi, stres u trudnoći, trauma pri rođenju — sve to ostavlja hemijske tragove koji utiču na to koje gene „palimo“, a koje „gasimo“.
To znači da ne nosimo samo oči svoje bake, nego i njene strahove.
Njen način da ćuti. Da podnosi.
Lipton to naziva biologijom uverenja — telo ne zna razliku između stvarne pretnje i one koju smo nasledili kao istinu.
Ako je majka bila pod stresom, telo beleži: „svet nije bezbedan.“
I to ne staje sa rođenjem.
Ako si na svet došla prerano, prebrzo, uz komplikacije ili bez nežnosti na rođenju — tvoje telo je možda odlučilo: moram sama, moram brzo, nije bezbedno da se zadržim.
Holokaust, ratovi, progonstva — nisu samo istorija.
Deca preživelih nose tragove u genima koji regulišu stres.
To nije metafora. To je laboratorijski potvrđeno.
Psihijatri su istraživali zašto je u jednom trenutku bio izuzetno velik broj obolelih od Alchamerove bolesti u Nemačkoj. I došli su do zaključka da su oboleli u tom trenutku bili potomci onih koji su učestovali aktivno u II svetskom ratu. Ono što su radili njihovi preci, oni nisu mogli na svesnom nivou da podnesu i pobegli su u bolest.
Zato kada radimo zajedno, ne gledamo simptome kao grešku.
Ne pitamo: šta s tobom nije u redu?
Već: šta tvoje telo nosi, a nije dobilo priliku da pusti?
Kroz konstelacije i rad s telom — pažljivo, bez žurbe — osluškujemo te tragove.
Bez analize. Bez objašnjenja.
Ponekad je to osećaj napuštenosti.
Ponekad je to strah da „dobro ne traje“.
Ponekad je to nemogućnost da primiš mir — jer ga niko pre tebe nije imao.
I kada telo oseti da je viđeno, bez pritiska, ono polako spušta gard.
Menja se. Ne naglo. Ne da bi zadovoljilo.
Već da bi konačno živelo u svom ritmu.
Ako osećaš da tvoje telo nosi više nego što bi trebalo, i ne znaš otkud — možda nije ni počelo s tobom.
Ali može da se završi s tobom.
Ja sam tu da zajedno otkrijemo na individualnim konstalacijama i da spuštamo gard.
Javi se, ako si sebe našla u nekom delu priče.